DA TE NEŠTO PRIUPITAM ...

Aj da probamo da unesemo malo dinamike na forum.
Neko postavi pitanje u vezi nesto sa Petrovcem i običajima i štočim vezano za tamo.
Pa onda poslije ,recimo sedam dana ,postavljač pitanja odgovori na isto malo opširnije ,ako niko nije dao adekvatan odgovor,ili kaže ko je odgovorio tačno

Aj za početak nešto što bi bilo otprilike vezano za ovo godišnje doba .

Šta je to: vršaj,varićak i stožer ???

Evo da ja pokušam dati odgovor:
VRŠAJ- to bi trebala biti vršidba ili sabiranje žita, t.j.odvajanje zrna od slame. U stara vremena to se radilo na taj način što se na hrpu žita natjeraju konji, i gone se u krug, sve dok se zrno ne odvoji od žita. Možda malo opširan odgovor, ali šta je tu je.
VARIĆAK- je drvena posuda za pesipanje i mjerenje žita i brašna
STOŽER- je stožina ( za one koji ne znaju šta je stožina, to je .... e j"""ga, ne znam kako da objasnim ). Možda je ovde postavljač pitanja mislio na neko drugo značenje riječi "stožer", jer su i u okolini Petrovca, neke slične ili iste riječi imale različito značenje.

Ako mogu samo da se nasalim.

Varicak je moja glava kad sam mamuran

Da, da, to je bila česta uzrečica "glava mu ko varićak"
Dok sam bio djete sjećam se jednog varićaka, što ga je moj pokojni did koristio u mlinu, kada melje žito.

Djeco moja vidim da ste premladi,dok se dvoumite oko rijeci vrsaj,stozer i varicak.Vrsaj je:Mjesto napunjeno pokosenim zitom ,napunjeno je u krug,a visina toga zavisi od snage konja i velicine,ako su konji veci i jaci,trpa se vise pokosenog zita,a isto zavisi i od snage gazde.Od snage gazde kazem zato sto to sve kad konji prodju vise puta preko toga,to se umota i utaba,pa se mora prevrtati da bi se bolje istjeralo zrno zita,pa konji jope gaze i tako nekoliko puta.
Stozer je stub u sredini vrsaja za koji se vezu konji na duzi konopac i tako idu u krug dok se ne zamota konopac oko stozera,a potom jopet u krug dok se ne odmotaju i tako pola dana i vise.
Varicak ste dobro prokomentarisali.Jeli neko zna koja je mjera bila varicaka t.j. koliko kila tezine?

Pozdrav.Evo ja bio dokon pa se malo zaletio da nesto napisem.

Svaka čast,Putniče !
Dugo si ti obilazio oko kolnice i gledao šta mi mlađi to radimo ,a nikako da uđeš da sjedemo malo popijemo po rakiju ,ispušimo cigar duvana ...
Nadam se da će biti još komentara kad smo sa ovim prvim probili led.

To bi ,Putniče,bilo otprilike to.Ja sam se taman spremo da proglasim, uglavnom neuspješan, kraj ove prve pitalice,a ono u zadnji čas pravi odgovor.
Pa onda vršaj jest to,količina žita koja se u jednoj turi ovrše ,tj.“nasadi“ na armen pa onda ovrše konjima .
Stožer jest to drveni stub udaren na sredinu armena za koji se veže konopac kojim su svezani.i oko koga kruže, konji koji vršu.
A i varićak je osim mamurne glave,baš to ,drvena posuda za žito.S njom se žito sipalo u vreće i kašune,a i izasipalo iz njih.
Taj varićak je bio remek djelo tih starih majstora koji su primitivnim alatom u ona vremena pravili takve sprave.Ja sam u Smoljani do rata imao jedan varićak koji je bio u dobrom stanju i služio povremeno svojoj pravoj svrsi tj presipanju žita .Bio je od lipovog drveta (valjda da bude laganiji) imao jedno drveno uvo ,a bio je iz vremena mog pokojnog pramdjeda Djurke ,što će reći da je bio star oko 30 godina .
A zapremina mu je bila nekih 12-ak kila ili kako se pravilo tad od „10 oka“

Prvi dio


A sad da kažem nekoliko riječi o vršidbi s konjima ,davno iščezloj sa naših prostora .
Priča je vezana za Smoljanu mada se uglavnom isto to radilo i u ostalom dijelu opštine i šire.Kod nas se uglavnom sijala zob i ječam ,bar u ovo neko zadnje vrijeme koje ja pamtim ,a bila je i varijanta „smjese“ tj .ovo dvoje zajedno posijano .
Žita su dozrijevala u kasno ljeto negdje u avgustu,od Ilindana do Gospojine,a mi djeca smo se tome posebno radovali ,prestajalo je vrijeme čuvanja krava (čuvale su se inače da ne idu u žita ) mogli smo se još neko vrijeme bezbrižno igrati dok nas prvih septembarskih dana nije ponovo pokupila škola .
Ječam je prvi sazrijevao i bilo je divota gledati kako poprima zlatnu boju i kako se njive talasaju .Zavisno od vremena žito je znalo „izleći“ pa je predstavljalo problem za kosidbu .Ja se ne sjećam kako se žito želo srpovima i vezalo u snoplje,ali se sjećam kako se kosilo kosom ,u manje otkose,i poslije pokupili i konjskim kolima na platonu prevezlo i sadilo u stogove oko armena .
A armen je bio manja zaravan ,najčešće ispred pojete ili tu u blizini na kome se vrlo.
Prije vršidbe se armen moro „obrijati“ tj.pokositi toliko nisko da žito nije moglo ostajati u travi.
Za vršidbu bi se obično skupio sav komšiluk i bio je to dogadjaj,i ja se baš sjećam kao kroz maglu jedne vršidbe sa konjima .Ujutro bi se „nasadio“ vršaj rasporedilo žito koliko treba oko stožera uveli konji i –„poreni“ ukrug.Na konopcu je bila drvena kuka kojom bi se zakačilo za konjski ular (a konji ularima povezali jedan za drugog) i konji su kružili dok ne bi primotali konopac do stožera i onda bi se oni okrenuli na drugu stranu kuka zakačila sad za drugog konja i oni počeli sad okretanje na drugu stranu tj .odmotavanje.

nastaviće se...

Smoljanac (citat):

To bi ,Putniče,bilo otprilike to.Ja sam se taman spremo da proglasim, uglavnom neuspješan, kraj ove prve pitalice,a ono u zadnji čas pravi odgovor

Ček, ček, Smoljanac! Kako to misliš neuspješan. Pa, ja sam uglavnom dao tačan odgovor pitalice. Jedino mi ponestalo pravih riječi, pa /Putnik/ me dopunio i pomalo ispravio.

A /Putniku/ fala ko rođenom bratu, što nam pokaza "pravi put", i pozivam da ga nastavi druženje sa nama. Zato postoji ova kolnica.

Vuče ,bez ljutnje...
Možda se ja nisam dobro izrazio,za pohvalu je tvoj odgovor mada nije bio do kraja precizan...
Mislio sam neuspješan zato što sam očekivao da će se više ljudi javiti na zadanu temu.
A Majstora sam pohvalio i zbog hrabrosti da zaaviri malo u kolnicu ,viđamo ga tuda okolo ,a nikako da svrati malo.
I majstor.zare je u pravu, posebno da mlatimo praznu slamu,a o varićacima da ne govorim ...i sta kaze: na raznim mjestima ga nosimo ?!!?....Pa, jest tako

Evo da nastavim temu:


Drugi dio

Konjima nije bilo lako vrijeći,trebalo se vazdan tih dana okretati u krug po vršaju,a najčešće je tiha dana jako grijao „Božiji zvjezdan“ pa su bili znojavi i umorni i za čovjeka se govorilo kad radi neki tešak poso i u lošim uslovima da je „ko konj u vršaju“.
Kad bi se poslije okretanja žito dovoljno izvrlo,skidala se pažljivo otresajući da ispadne preostalo žito,slama .Slama se najčešće ubacivala u pojetu kolliko bi stalo,gore preko sijena ,pa bi bilo zgoda zimi miješati je sa sijenom i nositi blagu.Ostatak slame bi se sadio najčešće tu negdje pored pojete,a slama je slušila onome ko nije imo dovoljno sijena da je daje stoci zajedno sa sijenom a koje imo on je obično stero ispod blaga da se ne zakalja.

E onda je tek trtebalo doći do pravog čistog žita .To što je ostalo na armenu poslije kupljenja slame bi se drvenim lopatama zgrnulo oko stožera ,a onda „armenskim“ metlama specijalno napravljenim za tu priliku sve počistilo da ni jedno zrno ne ostane na armenu.To je bilo prilčno nečisto pa se žito trebalo previjati.Neko je imo i mašine „previjačice“ mada se kod većine naroda to radilo starim načinom ;čekaš da pirne vjetar i lopatom bacaš polako u vazduh žito ,a ono vjetar nosi pljevu i ostalo a žito pada čisto na gomilu.Trebalo je čekati povoljan vjetar koji nije smio biti ni previše jak jer odnese žito.
Ja se sjećam i neke biljke ,trave šta li je bilo,koja se zvala „umjet“ (sjećam se dobro da je toga bilo u mojoj dolini više kuće) i kojom se „umivalo“ žito na gomili,tj .blago čistila prljavština i pljeva koja se zadržavala na površini.
I ta pljeva se nije bacala naravno,služila je za steranje „pod blago“ a imala je i neka ljekovita svojstva pa se konjima kad se nešto povrijede ,privijala na ranu ili tako nešto.
Očišćeno žito se poslije još sušili na armenu na kakvom prostrtom prostiraču,a onda se sipalo najčešće u drvene kašune .
E nestalo je odavno tih vremena ,prvo su se pojavile mašine vršilice koje su vrle žito na armenu i odmah previjavale,i tu se još malo zadržalo druženje ljudi uz vršidbu ,jer je trebalo više ljudi da opslužuje vršilicu,a kad su se kasnije pojavile one velike crvene mašine na kojima je pisalo „ZMAJ“ (kod nas gore su nailazili neki turci iz Sane i vrli)
bio je to kraj romantike...
Žito bi se pokosilo i ovrlo na njivi ,za njim su ostajale razbacane pune vreće koje je poslije samo trebalo pokupiti i gotovo...
Vjerovatno je ljudima bilo lakše,ali nestao je onaj nekadašnji doživljaj vršidbe kao dogadjaja .


KRAJ

Ma, ne ljutim se ja, nego eto tako.... . Već sam naglasio da mi je ponestalo riječi.

A Žare je najbolje odgovorio, naravno u svom stilu.

Ajde, postavite neke nove riječi, da idemo dalje.

E ovo je već nešto teže...
To zna manji broj ljudi,ali je odgovor interesantan...

KAKO SE U SMOLJANI ZVALA ULICA KOJA JE IŠLA IZ PETROVCA PREMA SMOLJANI,TJ.OD ZELENE PIJACE PA GORE DO ZADNJIH KUĆA ?
ULICA SE ZVANIČNO ZVALA "BOŠKA KAPELANA " , LOKALNI STANOVNICI SU JE ZVALI "PEKISKA"
(MISLIM DA SE I DANAS TAKO ZOVE) E, A KAKO SU JE ZVALI SMOLJANCI ???

E, na ovo ću moći odgovoriti tek sutra kada konsultujem druga iz Smoljane. Valjda imam pravo na "kviska".

KAKO SE U SMOLJANI ZVALA ULICA KOJA JE IŠLA IZ PETROVCA PREMA SMOLJANI,TJ.OD ZELENE PIJACE PA GORE DO ZADNJIH KUĆA ?
ULICA SE ZVANIČNO ZVALA "BOŠKA KAPELANA " , LOKALNI STANOVNICI SU JE ZVALI "PEKISKA"
(MISLIM DA SE I DANAS TAKO ZOVE) E, A KAKO SU JE ZVALI SMOLJANCI ??? [/quote]


Evo odgovora poslije malo dužeg vremena :
-U Smoljani se ta ulica zvala "TURSKE KUĆE".
Znači sve to otprilike od zelene pijace od one česme ,pa gore do kraja kuća neđe do kuće Mastilove.
I onda kad pričaš nekome đe si nekog vidio ili sreo kažež:
-u dnu turski kuća
-u sred turski kuća
-u vr turski kuća.
To bi bilo neko preciznije određivanje tog šireg prostora .
Eto odgovora ,malo je teže bilo pitanje pa nije baš bilo upućenih ...